Zlatne medalje za inovacije: Pretvara kemijski otpad u cement
Za izum pomoću kojeg se kemijski otpad može pretvoriti u cement, Zehrudin Osmanović, profesor Tehnološkog fakulteta u Tuzli nagrađen je sa dvije zlatne medalje, na predstavljanjima inovatora u Zagrebu i Krakovu, piše Anadolu Agency (AA).
Profesor Osmanović, koji živi u Lukavcu, od 2010. godine prati Google Earth-ove snimke ovog grada, na kojima se iz godine u godinu vidi povećanje tzv. bijelog mora, odnosno odlagališta otpada Tvornice Sode.
Prema trenutnim snimcima, bijelo more, koje se taloži od 1892. godine, zauzima površinu jedne četvrtine Lukavca. U suradnji s menadžmentom tvornice, koji mnogo ulaže u zaštitu okoline, uzeo sam uzorke taloga, a s obzirom na to da se cementom bavim od 1994. godine, nastojao sam utvrditi mogu li se te materije koristiti u proizvodnji cementa. Analize su pokazale da je sastav materijala vrlo sličan, ali je pun vlage, što je za pravljenje cementa nedopustivo, jer se traže suhe materije koje su slične krečnjaku, rekao je prof. Osmanović u razgovoru za AA, dodajući da je tijekom istraživanja imao podršku kolega sa fakulteta i studenata.
Dokazano je, nastavlja prof. Osmanović, da se proces uzimanja navedenog otpada i prilagođavanja za cementnu industriju može primijeniti u proizvodnji, ali i zaštiti okoline.
Tehnološkim procesima i uz više metoda smanjila bi se vlaga, a eliminirale bi se i druge tvari koje smetaju. Ako bi nekad netko to radio, on će izračunati ekonomsku opravdanost primjene projekta i vidjeti je li to isplativo, jer nitko ne želi riskirati kada su sredstva u pitanju. Mogućnosti su otvorene. Ovo je kao polazište dobro, a ispunjene su i sve pretpostavke za to.
U Lukavcu osim Tvornice sode, radi i Tvornica cementa, pa je ispunjen i faktor blizine, a iz mora bi se sve obrađivalo, tako što bi se vlaga vratila u Tvornicu sode, a ostalo u Tvornicu cementa. Inače, tvornice sode se prave u blizini mora, jer je talog po svom sastavu sličan slanoj vodi, pa se ispušta u more. Ali, ako je more daleko, onda se svugdje u svijetu radi po ovom principu kao kod nas, objašnjava prof. Osmanović, dodajući da se pepeo iz Termoelektrane Tuzla već koristi kao proizvodni resurs u Tvornici cementa Lukavac.
Ukoliko bi se područje današnjeg bijelog mora očistilo, a materije iskoristile za proizvodnju, na toj bi se lokaciji mogao napraviti park.
Ako bi se to očistilo, moglo bi se nasuti novo zemljište i dobila bi se korisna površina koja bi se uredila u park. Bilo je priča i o rekultiviranju zemljišta za voćnjake i poljoprivredu, ali osobno smatram da to ne bi bilo zdravo. Također, odvoziti ovaj otpad negdje drugo, značilo bi čistiti jedno mjesto, a zagađivati drugo.
Jedino rješenje je pronaći upotrebnu vrijednost, pa ako se to dogodi i u idućih 20 ili 50 godina, bit će dobro. Za sada je ovako kako jeste, mada bi u slučaju većih poplava, moglo biti prilično opasno. Prošle godine Lukavac je bio poplavljen, kao i rudnik, a moglo se dogoditi da nasip na obalama mora popusti, što je moglo uzrokovati katastrofu za Lukavac, Gračanicu, Doboj i druga mjesta, smatra prof. Osmanović.